Briga oko prirodnih dobara

Tradicionalno znanje Inuita koje se koristilo pri istraživanju misterije bolesti i nestanka Franklinove ekspedicije © WikiCommons
Tradicionalno znanje Inuita koje se koristilo pri istraživanju misterije bolesti i nestanka Franklinove ekspedicije © WikiCommons

Upravljanje je načina kako čovječanstvo upravlja sa problemima. Izuzev vladavini diktature, upravljanje treba imati generalnu podršku koja mora biti informirana sa znanjem baziranim na znanstvenim istraživanjima ili iskustvu. „Tradicionalna znanja“ se razvijaju kroz duži period promatranja prirode nakon čega se kao takva preoblikuju u uobičajenu praksu postupanja ljudi na određenom području sa empatijom za lokalnom motivacijom prema napretku. Holistička znanja je teško replicirati i zbog toga su idealan izvor znanja. „Moderna znanost“ se pak bazira na usporedbi dobivenih znanja na širem području te na osnovu njih radi eksperimente koji daju rezultate u puno kraćem vremenu što je bitno s obzirom na brze promijene u društvu. Prilagodljivo upravljanje može pomoći u tome da daje informacije za donošenje odluka po modelu da se uči na primjerima koji funkcioniraju ili ne funkcioniraju po strukturiranom planu.

Morske ptice su postale ugrožene kror zagađenja, klimatske promijene, preveliki izlov ribe i zbog slučajnog ulova © Marina Rosales Benites de Franco
Morske ptice su postale ugrožene kror zagađenja, klimatske promijene, preveliki izlov ribe i zbog slučajnog ulova © Marina Rosales Benites de Franco

IUCN ima globalno prihvaćen proces definiranja statusa određenih vrsta koji se bazira na veličini populacije i postotku pada brojnosti. Ako ne postoje jasni podaci o padu populacije koji se baziraju na kvalitetnim podacima vrsta se definira kao ‘Least Concern’ ili „Najmanji stupanj zabrinutosti“. U slučaju ako se zreli dio populacije određene vrste prepolovljuje rapidno uspoređujući to sa dužinom života vrste (tipično je dvadeset godina za ptice) vrsta se smatra ‘Endangered’ ili „Ugrožena“. Ako se može pronaći način da se zaustavi pad populacije, može se dogoditi da se populacije ponovno poduplaju i rastu još brže. Do sada su pronađene dvije metode od strane vlasti: kazne i nagrade.

Zaštita i kazne

Rano istraživanje DNA tehnikama je zahtijevalo krvne uzorke a sada trebaju male uzorke © Anatrack Ltd
Rano istraživanje DNA tehnikama je zahtijevalo krvne uzorke a sada trebaju male uzorke © Anatrack Ltd

IUCN također ima kategorizirana zaštićena područja od onih područja na kojima su dozvoljene ljudske aktivnosti do onih na kojima je pristup ograničen. Zaštita vrsta također varira u jačini zaštite od onih koje su pod zaštitom lovostaje u sezoni parenja do onih gdje je trajna zaštita bez ikakvih izuzetaka; „aktivisti zaštite prirode“ čak predlažu da se zabrani i držanje određenih vrsta. Zakoni koji propisuju zaštitu se uspješno provode ako imaju generalnu podršku među građanima dok se svako kršenje lako detektira, na primjer DNA forenzikom. Zaštita određenih vrsta je manje učinkovita ako vrste koje se štite čine štetu lokalnoj zajednici, a posebno ako se kršenja lako prikrivaju. Drakonske reakcije i kazne za kršenje takvih zakona, koje nemaju učinak da zastraše prekršitelje jer je pronalazak počinitelja neučinkovit i slab, može napraviti jaz sa lokalnom zajednicom i zakonom u provedbi.

Nagrade i zaštita

Wild plant certification by the FairWild initiative © Traditional Medicinals Inc
Wild plant certification by the FairWild initiative © Traditional Medicinals Inc

Na područjima gdje određene vrste životinja čine štete postoje mogućnosti gospodarenja koje donose podršku lokalne zajednice na obostranu korist. Upravljanje i obnova ekosustava zahtjeva trud lokalne zajednice kroz duži period. Zakoni ne mogu natjerati ljude u zajednici da se brinu oko očuvanja ekosustava a restrikcije u upravljanju mogu dodatno odvratiti ljude od brige. Zbog toga, ako vrste u divljini imaju određenu vrijednost i mogu se održivo koristiti kako bi se „spojile potrebe sadašnjih generacija i težnje budućih generacija“ lokalna zajednice će ih dobro zaštiti, osim u slučaju ako ne budu veći poticaji kroz poljoprivredne poticaje. Za zaštitu jako ugroženih vrsta model nagrađivanja je bolji modela prinude i prisile. Korištenje mesa i prodaja prava lova može biti velika nagrada, kao što benefite može donijeti i promatranje prirode u turistički razvijenim područjima bez ikakvog utjecaja na ekosustav. Drugi oblici nagrade za zaštitu mogu se provesti kroz subvencije države ili primjere najbolje prakse koju provode ljudi iz lokalne zajednice na svojoj zemlji. Također je dobro koristiti prirodna dobra koja posjeduju certifikate da se koriste održivo. Upravo to pokazuj i posljednji međunarodni dogovor o očuvanju okoliša, Konvencija o biološkoj raznolikosti koja pet puta više koristi termin održivo korištenje nego što koristi termin zaštite.

Prilagodljivo upravljanje

Kvalitetno upravljanje se mora prilagoditi promjenama koje su uvjetovane različitim okolnostima i dokazima. Na primjer, određene vrste koje imaju stabilnu brojnost tijekom održivog korištenja im se može smanjiti broj te će im trebati zaštita, no zaštita će trajati do onog momenta dok im se ponovno ne obnovi populacije i mogu se ponovno održivo koristiti. Na taj način održivo korištenje može motivirati zajednicu da zaštiti vrste kojima je pala brojnost. S druge strane, ljude se ne moraju vratiti ponovnom održivom korištenju vrste ako je vrsta koja se štitila postala određenom vrstom zaštitnog znaka određenog područja ili se koristila na taj način u svrhu turizma, ili se pak počelo zarađivati novac kroz njen uzgoj u kontroliranim uvjetima. Može se pojaviti i potreba za određenim tipom zaštite i detaljnim monitoringom gdje će lokalnoj zajednici biti potrebna pomoć. Više-manje zajednice koje drže do okoliša u kojem žive i održivo ga koriste imati će više svijesti da ga i zaštite za razliku od onih zajednica kojima je zaštita njihovog okoliša nametnuta s drugih razina. Zbog toga je najbolje upravljanje ono koje stvara zakone koji promoviraju zaštitu kroz najbolje prakse održivog korištenja te omogućuju ljudima u lokalnoj zajednici da od toga imaju koristi. Vijeće Europe je usvojilo poglavlja koje podržavaju takve principe zaštite; Konvencija o zaštiti migratornih vrsta radi na tome da usvoji takva poglavlja.